Dnevni centar Visoko

Prije nekoliko dana sam imala priliku održati radionicu s predavanjem u Dnevnom centru za osobe sa posebnim potrebama u Visokom. 

Otišla sam u Visoko na poziv upraviteljice Centra koja je prepoznala potrebu za edukacijom ovog tipa. Radionica je bila namijenjena roditeljima djece korisnika centra. Osim djece, centar je domaćin i odraslima. 
Uradili smo dobru radionicu. Predavanje je bilo efektno, hrana ukusna. Kao što to obično biva na radionicama, svi su bili iznenađeni koliko zdrava hrana može biti ukusna. Motivirali smo roditelje na pripremu boljih obroka za svoju djecu. Na programu su bili zdravi sendviči, pašteta i kuglice. Sve je išlo po planu.
Na početku same radionice dobila sam hrpu poklona, a sve što sam dobila su napravili sami korisnici centra. Pregaču sam odmah upotrijebila, a koristiću je i ubuduće na radionicama. Špinat koji su sami uzgojili me je baš obradovao, ali i sok od zove, med od maslačka, ceker i drvena daska sa kašikom. U stvari, sve je pun pogodak. Voditelj radionice za domaćinstvo, Jakub, mi je odvažno rekao: "To nam je špinat samo na vodi!". U stvari djelovalo je kao da je rekao "To nam je dijete hranjeno samo mlijekom.", jer se osjetilo da je sa korisnicima centra uložio veliki trud i ljubav u uzgoj. 


A onda, upraviteljica Šemsa mi je pokazala Centar i ispričala mi o aktivnostima. 
Tada sam ja ostala iznenađena. Nisam imala predrasude prema tim posebnim ljudima. Svi mi imamo neka ograničenja. U stvari, mene je iznenadio entuzijazam i dobar posao koji obavljaju zaposlenici i zaposlenice Centra. Znam da me ne bi trebalo iznenađivati kada ljudi rade posao kako treba, to bi trebalo da se podrazumijeva i da bude sasvim normalno. Ali, kako je inače baš suprotna situacija, ostala sam zatečena. I postala sam bogatija za jedno divno iskustvo. Razgledajući sve prostorije, mogla sam vidjeti puno zalaganja i ljubavi koju zaposlenici pružaju svima oko sebe. 
Vidjela sam nekoliko prostorija, od tekstilne radionice, preko radionice na drvetu, spremišta za vanjske radove, prostorija za dnevni boravak, prostorija za fizioterapiju, logopedovu prostoriju, vešeraj. Sve te prostorije pune su radova iz ručne izrade korisnika Centra. 
Kroz prozor sam vidjela veliki plastenik u kojem se uzgaja povrće, a pripremaju i bašticu. Tamo je i divni šadrvan u kojem sam sa zaposlenicima popila kafu poslije razgledanja. 
Sada vas ostavljam da kroz fotografije, kojima sam morala zabilježiti sve te divne stvari i trenutke, prođete kroz Centar. 

Divna upraviteljic, Šemsa Gačić

Pogled s prozora Centra na dvorište

Voditelj radionice za domaćinstvo, Jakub

Pripreme za dan otvorenih vrata

Prostorija sa alatom za vanjske radove, 
gdje se sprema rasad i buja limunovo drvo

Rasad krastavca

Limunovo drvo, puno plodova

Tekstilna radionica

Radionica sa drvetom, gdje ima divnih rukotvorina

Za ovu mašinu je jedan od korisnika pregovarao sa premijerom ZE-DO kantona. 
Kao što vidite, pregovori su bili uspješni!

Ovo je optimistična kašika. Znači, vrh!

Ogradice, skemlije, kutija za prvu pomoć, sve rukotvorine korisnika

Fotografije postignuća nalaze se po cijelom centru, 
kao motivacija za dalja postignuća

Ako ste zainteresovani, ne bi bilo na odmet da posjetite Centar i doprinesete na bilo koji način radu ovih divnih ljudi za druge ljude. Možda će biti dovoljno samo da provedete kratko vijeme sa njima da biste postali bogatiji ČOVJEK. 





Popularni postovi