Istanbul u novembru
Ovaj mjesec smo, u stvari, trebali ići na polumaraton u Bejrut sa ekipom Trčanje i to . Desile su se demonstracije, (polu)maraton je otkazan, a mi završismo u Istanbulu. Ne da smo se žalili, naprotiv. Uživali smo u svako trenu. Toliko sam bila umorna od posla da sam mislila da mi nema pomoći. Ipak, već treći dan sam bila kao preporođena iako smo svaki dan pješačili više od 10 kilometara. Vrijeme je bilo divno, podsjećalo je na proljeće u jeku. U Istanbulu je hrana divna. Jednostavno vlada kultura čiste hrane na neki način. Ljudima je bitno da su sastojci kvalitetni, da je napravljeno na pravi način, da se konzumira po istilahu. Turski doručak je sličan na svim mjestima gdje smo jeli. Dobijete mnogo malih zdjelica sa sirevima, maslinama, jajima, salatama, slatkim mazalicama, simitom itd. U Istiklal ulici nam se posebno svidio doručak na principu švedskog stola, ali od sastojaka smo opet imali slično kao i u ostalim mjestima gdje smo jeli turski doručak. Mjesto se