Doktorica s oklagijom

Morala sam napisati poseban post o mojim receptima. O, znam, poznati su širom planete 😊. Dosta upita sam dobila vezano za recepte, pa da vam odgovorim u jednom postu. Jedno vrijeme sam uređivala stranicu www.dobrekalorije.ba. Dosta mojih recepata je objavljeno tu. A onda sam se zaposlila u Hitnoj pomoći KS kao doktorica medicine. Pa sam onda dobila i specijalizaciju iz Urgentne medicine. A usput sam završavala i magistarski iz nutricionizma, koji je malo stagnirao zbog pandemije. Ali biće i to uskoro gotovo.  E tu je negdje bio kraj Dobrih kalorija, iako stare recepte još možete naći na stranici.  Tada sam se navikavala na novo radno mjesto, manevrisala s obavezama, mislila odustati od nutricionizma i dijeljenja recepata. Malo sam stagnirala u toj oblasti, a onda sam shvatila da mene kuhanje i priča o pravilnoj prehrani opušta. To mi je hobi, a uskoro i druga profesija. Pa sam ipak odlučila da nastavim da dijelim recepte, naročito one moje “zdrave”, na koje ste navikli i koje stvarno

Skoro nam se pružila prilika da odemo u Španiju.  Bila sam ushićena kao malo dijete. Španija i Italija su moje zemlje za posjetiti, ali u ove moje skoro četiri decenije nisam imala priliku da ostvarim taj san. I desilo se.  Tarik je iznenada dobio poslovnu priliku da ode u grad Alicante. Ja sam tu malo bila uljez, ali sam iskoristila priliku da uživam dok je njegova ekipa radila.  Naprosto ne znam odakle da krenem. Smještaj nam je bio u gradu Alicante. Taj grad je očaravajući. Ne sumnjam da je ostatak Španije još ljepši. Alicante ima oko 400 hiljada stanovnika. Nalazi se na obali Mediteranskog mora, što vam odmah govori o njegovoj ljepoti.  Ono što je mene oduševilo je čistoća. Gotovo pa da nisam ni papirića vidjela na ulici. Pušenje je zabranjeno u svim zatvorenim prostorima. Sve je uređeno i lako se snaći šta god da želite raditi ili vidjeti u gradu.  Turist info ima divne osobe koje će vam objasniti sve što vas zanima. Dobićete kartu i ostali informativni materijal. Inače volim kart

Lomim se između onoga "Budi dobar" i "Imaj stav ". Gledam koliko je teško imati ovo oboje kod sebe, a očito je i da mnoge moje poznanice i poznanici imaju isti problem.  Jer, čim zauzmeš stav, odmah te optužuju da si nečovjek, da nemaš srca, da se ne držiš Hipokratove zakletve, da se ne bojiš Boga itd. Odmah se uključuje dugme za pasivno-agresivnu paljbu. Odmah ste najgori i najzloglasniji na svijetu. Jer, otkud vama pravo da ne ispunjavate želje svakome ko vam se obrati ili samo pomisli da mu nešto treba, a vi ne poletite da ispunite tu pomisao? Ko ste vi da imate stav? Ko ste vi da ne tetošite tu razmaženost? Ko ste vi da pobogu prekidate tu toksičnu nit koja se prenosi s koljena na koljeno? Ko ste vi da mirno stojite kada vam se u lice unese galamdžija, prepotentan do neba? Naizgled će vas skršiti dignutom pesnicom.  A galamdžija nema pojma šta je vas u životu sve pretralo. Nema pojma koliko ste vi takvih životnih udaraca primili. I preživjeli. I nastavili živjet

Danas razmišljam o Emeli. Znaš li ko je Emela? Ovih dana nekoliko medijskih kuća podijelilo je priču o Emelinoj borbi. Namjerno nisam htjela podijeliti njihove objave, nego sam htjela sjesti i prenijeti svoje razmišljanje. Htjela sam potrošiti sat vremena svoga života i dati svoju podršku ovoj mladoj ženi.  Naime, Emela se već 10 godina sama bori za svoje pravo da nosi hidžab na svom radnom mjestu. Bori se legalnim sredstvima, u državi u kojoj živi, koju voli. U državi, u kojoj se stalno priča da smo multiovo-multiono demokratsko društvo. U toku te borbe doživljavala je degradaciju na više načina. I dalje je doživljava.  Da nas podsjetim, živimo u 21. vijeku. U vijeku u kojem smo mislili da ćemo voziti leteće automobile. A evo, jedna žena, jedno ljudsko biće, mora se boriti za osnovna ljudska i vjerska prava, prava koja su joj zagarantovana zakonom zemlje u kojoj živi. Ja sam sigurna da će Emela uspjeti u ovoj borbi. Znam da je borba teška, ali sve borbe, koje su vrijedne, su teške. I

Poželjela sam pisati onako. Poželjela sam neobavezno da prekucam ono što mislim. Da ne ostane u glavi. Ne valja ni kada se nakupi.  Nisam odavno pisala na ovom blogu. Jer: život. Znam da postoje mnogo kreativnije društvene mreže. I da sve ide u drugom pravcu, ali meni se sviđa prekucavanje misli. Prvo složim u glavi, pa udarim po tastaturi.  Svašta se izdešavalo. Nekada je previše svega. Ne stigneš ni jedno svariti, a već si opet zinuo. Ne stigneš se ni otresti, a već si ponovo pao. Ne stigneš zaboraviti ni prvi val pandemije, a evo već najavljuju četvrti.  I tako, u toj najavi četvrtoga vala, ja odlučim da ću aktivirati ovaj blog. Da mi pomogne da preradim sve te najave i podijelim s vama razmišljanja i borbe. Svi bijemo iste bitke, a da toga nismo ni svjesni.  Eto, ništa više za sada. Čitamo se čim prije.