Doktorica s oklagijom

Naša ćerkica ove godine puni sedam godina. Odlučila je da posti nekoliko dana kako bi osjetila sve radosti ramazana. Iako nisam bila sigurna da je to najbolja ideja zbog dužine dana, nisam baš imala pravo glasa. Ona je to odlučila i nema šanse da bude drugačije. Naravno, bila je tu i mogućnost našivanja. Iskoristila ju je, ali je ipak ispostila cijelih pet dana do sada. Pošto je tako, mi smo je odlučili podržati i učiniti te dane posta što svrsishodnijim. Glad nije bila nikakav problem, taj segment nam je bio najlakši. Ona je glad shvatila kao blagodat, jer je osjetila kako je ljudima koji inače nemaju šta jesti. Na ulici je nemoguće proći pored prosijaka, a da ona ne insistira da mu damo nešto, da sebi kupi jesti. Još jedna velika stvar koju je naučila je da ramazanske radosti treba dijeliti, da treba dijeliti sa svojom porodicom, prijateljima, komšijama. Ne samo dijeliti materijalno, nego i sreću, blagodati, pa i tužne trenutke. Da bismo podstakli te njene lijepe namjere i djela,...

Izlet u mjesto strašnog naziva je bio sve, ali ne strašan. Opijena čistim zrakom, prirodom i lijepim druženjem, odmah sam sjela pisati, dok je mozak bistar i dok nije krenula nova radna sedmica.  Grupa nas smo se organizovali i ovaj put smo odlučili otići na neko novo lijepo mjesto u našoj predivnoj BiH.  Negdje nekad sam naletjela na stranicu Vukov Konak. Nazvala, naručila hranu, dogovorila dolazak iako ne znam gdje idemo, otišli i oduševili se.  Priča porodice koja je napravila ovo divno mjesto je vrlo interesantna. O njima možete čitati ovdje . Osim Jasmina i Nepu, upoznali smo jednog momka iz USA, jednog iz Slovenije i djevojku iz Finske, koji su u potrazi za ljepotama raznih zemalja i borave i volontiraju u Vukovom Konaku. Sa nama je bila nova prijateljica iz Malezije, tako da smo imali internacionalno druženje. Prijateljic iz Malezije, Wardah, piše svoju drugu knjigu i putuje po svijetu u potrazi za inspiracijom. Kaže da joj je ovo najljepši Bajram koji je...

Obećala sam fotke sa bajramske zabave, za koju sam pripremala zdrave slatkiše.  Prvo mali izvještaj: u slatkišima su uživali i veliki i mali, a ja sam presretna zbog toga. Bila sam skeptična, jer ljudi zdravome prilaze s predrasudom da je to neukusno. Ali čim smo se počeli služiti, predrasude su nestale.  Evo prvi primjer: skeptični očevi :) "Bože, da li je ovo jestivo? Ma jednom se umire!" Sad ću vas ostaviti sa fotkama, da i sami možete iskoristiti ideje za svoje zabave. I, ako mogu da savjetujem; obavezno napravite bajramsku zabavu. Djeci (a i vama) će ostati u divnom sjećanju. Ako ikako možete naći prirodno okruženje, to i uradite i pustite djecu neka uživaju. Sirinin babo je bio zadužen za osmišljavanje igara. Imali smo ukupno 5 igara: ubacivanje klikera kašikom u zdjelu, punjenje flaša vodom pomoću fildžana, jedenje kokica, ubacivanje papirnih loptica u zdjelu i ganja uz pucanje balona privezanih na ruke. Igrali smo i dan-noć, to je bila igrica za ...