Doktorica s oklagijom

Palestinsko stradanje je aktuelno je već više od puna dva mjeseca. Barem za nas. Palestincima je ono aktuelno već skoro 80 godina. Kako vrijeme odmiče, stradanja nimalo ne jenjavaju, ali naša pažnja pomalo popušta. Jer, lako je da ti popusti pažnja, kad imaš mir oko sebe, topao krevet, redovne obroke, grijanje pojačaš kad god ti je hladno, a djeca ti mirno i redovno idu u školu. Svi su ti zdravi i sve ti je potaman. Tu i tamo se iznerviraš za kakvu glupost. Upravo sam pogledala video gdje otac stavlja keksić u ruku svoga sina. Otišao je da mu kupi keks. Kada se vratio, našao je sina i suprugu ubijene od strane najgoreg agresora u ljudskoj povijesti. Ne bih da mu ime spominjem. I tako, vratio se čovjek i našao mrtve svoje najdraže. I stavlja onaj keks djetetu u ruku i govori: „Sine, ponesi sa sobom na onaj svijet da pojedeš.“. To su scene koje otvaraju i najcrnje srce. Rasplaču vas, prodrmaju do kosti. Gledala sam mnoge slične scene i svaki put se zapitam da li je moguće da se dešav

Svaki put kad “od ranije poznat organima gonjenja” ubije neku ženu, svi mediji puni su istih članaka…  Ubio je bivši ili sadašnji od kojeg je htjela otići, ranije poznat, osuđivan, imaju dijete, apeluju na nadležne, bla bla. Sve fini članci, kao prepisani od dežurnog štrebera u razredu. I šta onda?  Do sljedeće slične vijesti i novog povećanja gledanosti i čitanosti kad opet ubiju “neku” ženu. Isto kao i mediji, i mi pojedinci pišemo, kukamo, apelujemo po društvenim mrežama par dana. I pojeo vuk magarca. Zaboravi se kao i svaka druga tragedija. Štaviše, kao da čekamo novu tragediju da bi opet imali o čemu kukumakati i apelovati. Svakog čuda dva dana dosta. Imam PRIJEDLOG šta PRAKTIČNO možemo uraditi da prekinemo taj začarani krug. Jer, ljudi dragi, dajte da uradimo nešto konkretno! Molim novinare da budu istraživači, a ne puki prenosioci vijesti. Dakle, molim vas da istražite šta praktično može da uradi pojedinac, društvo i vlasti da ne bismo i sutra slušali vijesti o novom FEMICIDU. A

Ljeto je i red je da cvijeća bude svuda oko nas. Jer, kada ćemo uživati u šarenilu ako ne ljeti? Cvijeće će osvježiti svaki tmurni dan. Ali, koliko volite cvijeće u hrani? Veliki sam ljubitelj jestivog cvijeća. Jedan od načina da to cvijeće sačuvam za cijelu godinu je da napravim ledene kocke.  Već sam pisala o čuvanju ruže i zove na ovaj način.  Ruža mi je omiljena, ali zova ima najljepše sitne cvjetiće i od nje sam dobila najljepše ukrasne kocke leda. Ono što još imam u vrtu i što sam koristila za led su lavanda i cvijet citrusne pelargonije.  Menta ne samo da daje finu aromu pićima, nego će i njena zelena boja dati posebnu svježinu ljetnim napicima. Bagrem također ima prelijepe cvjetove. Nisam ga imala mnogo pa sam ga u kockama miješala sa zovom.  Možete korisiti razne kalupe za led. Silikonski kalupi meni su odradili odličan posao. Najljepši su mi kockasti oblici, ali kada stavljam više cvijeća, onda koristim kalupe za mafine. Ovako čak možete zalediti i cijele ruže. Tema jestivnog

Proljeće i ljeto su puni plodova prirode. Iako ove godine još nismo dočekali da sunce stvarno ugrije, ipak su neke biljke uživale i dale sve od sebe da dobro rode.  Takve su ruža i zova, kojih ima u izobilju. Ipak, vrijeme cvjetanja brzo prođe i onda opet ostanemo bez njih. Zato postoje mnogi načini čuvanja, kako bismo malo duže uživali u ovim mirisnim divotama. Ja sam prije nekoliko dana dobila veliku kantu punu ruže. Isti dan sam nabrala dosta zove. Napravila sam sok kao što sam vam pisala u prošlom postu . Ali onda nastaje problem. Kako ga sačuvati? Popiti sve za par dana nije moguće, a bilo bi i bespotrebno nazor ga piti.  Nekoliko litara smo podijelili komšijama i prijateljima. Ostalo sam spakovala u flaše i tegle s originalnim poklopcima. Zatim sam sve stavila u mašinu za suđe i uključila na program s najvišom temperaturom.  To je jedan od načina da sok pasterizirate i sačuvate. Tako ga možete imati sve dogodine. Kada izvadite iz mašine, sve lijepo ušuškajte u deku i pustite prek

 Dobila sam mnogo upita o pravljenju soka od ruže đulberke.  Prvo moram odati počast toj divoti. Jednostavno je predivna i premirisna. Zato je opjevana i opisana emocija vezana za nju u mnogim pjesmama i pričama.  Ima više vrsta ove ruže. Ne razumijem se baš u vrste ruža, ali tvrdim da je ova najmisirnija. Barem meni, koja sam taj miris osjetila u djetinjstvu, ta je najmirisnija. Vrlo mi je drago njegovati tradiciju korištenja đulberke u prehrani, jer želim da i moja djeca imaju to iskustvo kada odrastu. Inače sam veliki ljubitelj jestivog cvijeća. Ruža tu suvereno drži prvo mjesto. Od nje ne pravim samo sok. Koristim je na razne načine.  Sok od ruže Ja vam neću pisati tačne količine, jer je nebitno koliko ćete tačno cvjetova ruže staviti. Možete tačne količine potražiti po internetu, kao i sve druge recepte. Pošto moja mama ima mnogo ruže, ona stavlja mnogo više nego što to mnogi recepti govore. Ona ne štedi na ružama, tako da je aroma baš upečatljiva i nećete je zaboraviti. Zato njen

Ljubičasti kupus vjerovatno jedete samo u salati. Tako je možda i najzdravije. Ali, morate probati i ovaj način, jer je vrlo ukusan. Na isti način možete spremiti bilo koju kupusnjaču. Potrebno: - manja glavica ljubičastog kupusa  - sir po želji - maslinovo ulje - list celera, mladi luk - so, začini po želji Priprema: - izrežite kupus poprečno, na krugove debljine 1-2 cm - poredajte na tepsiju (možete koristiti papir za pečenje) - na to poredajte isjeckan celer, mladi luk i sir - pospite solju, začinima i maslinovim uljem - pecite u rerni na 180 C oko pola sata - pospite svježim peršunom i služite kao prilog.

Ovo mi je peti put da putujem u Istanbul. Ne vjerujem da je zadnji. Putovala sam s mužem koji je tamo bio poslovno. Dva dana nakon našeg dolaska stigla mi je i sestra iz Londona, tako da smo nas dvije obilazile grad, dok je muž bio zaposlen. Iako sam ranije obišla dosta znamenitosti, nemoguće je otići u Istanbul i ne obići neke glavne atrakcije na poznatim mjestima, kao što je Sultan Ahmet, Taksim, Uskudar. Ja ću vam kroz svoje putovanje napraviti mali vodič, koji možete iskorisiti za planiranje svog putovanja. Uzmite u obzir da je to vrlo intenzivan obilazak, gdje smo prelazili po 15 km pješke, pa se prilagodite zavisno od vaših želja i mogućnosti. Na Sultan Ahmetu svaki put posjetim Plavu džamiju, Aja Sofiju i Gulhane park. Tu možete naći poznatu podzemnu cisternu, iako je velika gužva na ulazu. Jednu od cisterni, mnogo manju, imate u samom Gulhane parku, u koju je ulaz besplatan. Ima još nekoliko cisterni, od kojih su neke pretvorene u restorane, spa centre ili su dobile neku drugu