Novogodišnja čestitka
Palestinsko stradanje je aktuelno je već više od puna dva mjeseca. Barem za nas. Palestincima je ono aktuelno već skoro 80 godina. Kako vrijeme odmiče, stradanja nimalo ne jenjavaju, ali naša pažnja pomalo popušta. Jer, lako je da ti popusti pažnja, kad imaš mir oko sebe, topao krevet, redovne obroke, grijanje pojačaš kad god ti je hladno, a djeca ti mirno i redovno idu u školu. Svi su ti zdravi i sve ti je potaman. Tu i tamo se iznerviraš za kakvu glupost. Upravo sam pogledala video gdje otac stavlja keksić u ruku svoga sina. Otišao je da mu kupi keks. Kada se vratio, našao je sina i suprugu ubijene od strane najgoreg agresora u ljudskoj povijesti. Ne bih da mu ime spominjem. I tako, vratio se čovjek i našao mrtve svoje najdraže. I stavlja onaj keks djetetu u ruku i govori: „Sine, ponesi sa sobom na onaj svijet da pojedeš.“. To su scene koje otvaraju i najcrnje srce. Rasplaču vas, prodrmaju do kosti. Gledala sam mnoge slične scene i svaki put se zapitam da li je moguće da se dešav