Doktorica s oklagijom

Obećala sam fotke sa bajramske zabave, za koju sam pripremala zdrave slatkiše.  Prvo mali izvještaj: u slatkišima su uživali i veliki i mali, a ja sam presretna zbog toga. Bila sam skeptična, jer ljudi zdravome prilaze s predrasudom da je to neukusno. Ali čim smo se počeli služiti, predrasude su nestale.  Evo prvi primjer: skeptični očevi :) "Bože, da li je ovo jestivo? Ma jednom se umire!" Sad ću vas ostaviti sa fotkama, da i sami možete iskoristiti ideje za svoje zabave. I, ako mogu da savjetujem; obavezno napravite bajramsku zabavu. Djeci (a i vama) će ostati u divnom sjećanju. Ako ikako možete naći prirodno okruženje, to i uradite i pustite djecu neka uživaju. Sirinin babo je bio zadužen za osmišljavanje igara. Imali smo ukupno 5 igara: ubacivanje klikera kašikom u zdjelu, punjenje flaša vodom pomoću fildžana, jedenje kokica, ubacivanje papirnih loptica u zdjelu i ganja uz pucanje balona privezanih na ruke. Igrali smo i dan-noć, to je bila igrica za &

Obzirom da mi je pravilna ishrana vrlo bitna, uvijek otkrivam nove načine za pripremu ukusnih jela na zdrav način. Sve što je privlačno pokušam napraviti na zdrav način. Nekad ne uspije, a nekad bude fenomenalno. Ovaj put pravimo bajramsku zabavu za djecu. Zamislili smo je tako da imamo nekoliko takmičarskih igara, zdrave slatkiše i puno zabave. Od slatkiša smo napravili stvarčice na čačkalicama, jer djeca vole lizala, a ovo ih podsjeća upravo na lizala. Plus, manja je mogućnost mrljanja :) Napravili smo energetske kuglice, grožđe sa crnom čokoladom i orašastim plodovima i praline sa orašastim plodovima. Koristili smo pistacije i bademe, a dodali smo i brusnice da dodaju malo boje. Prvi slatkiš su energetske kuglice, koje smo napravili po ovom receptu , ali smo od smjese napravili kuglice umjesto pločica. Samo smo ih naboli na čačkalice i aranžirali tako što smo postavili na spužvu za cvijeće. Pošto je našoj djevojčici ovih dana i rođendan, postavili smo i svjećice i napravili

Danas sam presretna jer mogu pisati o bašti. I to ne o bilo kakvoj bašti, nego bašti koju smo posijale mojih 5 drugarica i ja. Moram priznati da je vrlo neobična iz razloga što smo svih naš šest prezauzete i pomalo se čudimo kako nam je uopće išta uspjelo! Priča je počela tako što smo se žalile jedna drugoj kako više ne možemo biti sigurni u veliku većinu proizvoda, koji se često prodaju pod "organsko", ali to ni probližno nisu. Nekoj od nas je sinulo: "Kako bi bilo super da same imamo svoju baštu, za svoju dušu!" Isti dan nam je A. saopćila da nam je njen otac dao zemlje da posijemo ako hoćemo. Prvo smo bile jako entuzijastične, sve smo odmah smislile kako će to ići dalje. Onda je entuzijazam splahnuo kad smo počele preračunavati svoje obaveze i u koje ćemo to uopće vrijeme obrađivati, kada jedva imamo vremena za svakodnevne obaveze. Onda smo se ipak predomislile i odlučno smo rekle DA "baštici". Mislile smo da će biti nekih 6x3 gredica i isplanirale š