Doktorica s oklagijom

U radu s pacijentima na terenu, u posljednje vrijeme primjećujem sve više i više mentalnih problema. Psihičkih oboljenja. Ako ćete direktnije, pucamo po šavovima. I mimo šavova.  Što je najgore, kod svojih poznanika primjećujem po govoru, po pisanju, po statusima, raznim objavama, da to stanje napreduje. Da ta pošast guta sve pred sobom. Ide korak po korak, sve dok u velikom, slasnom zalogaju, ne proguta od glave do pete. Pa komšije onda svjedoče: "Ma bila zdrava, samo odjednom pukla!".  Rijetko ljudi tek tako puknu. Ne puca se tako lako. Šta sve čovjek preživi, i kamen bi puknuo. U stvari, uopće nismo svjesni koliko pucketamo, prije nego što puknemo. Ponekad smo svjesni. Pa uzmemo ljepilo i lijepimo. Lijepo izgleda izvana, ali pukotina je pukotina. Lagano se širi. I ne primijetite kada se pukotina pretvori u ponor. Kad proguta.  Koliko sam mogla primijetiti, ljudi najviše pate kada ne mogu promijeniti stvari za koje misle da trebaju promijeniti. Kada stvari nisu pod kontrolo

Veliki sam ljubitelj začinskog bilja . Svake godine posijem po nekoliko saksija raznog bilja. Ako ne stignem posijati, onda kupim gotove sadnice i posadim. Neke biljke imam u vrtu i ponosna sam na taj mali vrt pun mirisnog bilja. Ne uživamo samo mi. Pčelice tu redovno dolaze i to me posebno veseli. Ova sedmica je posvećena upravo začinskom bilju na mom viber kanalu Nutricionistička podrška . Pridružite se i pratite. Napomenut ću da nisam stručnjak za uzgoj bilja, ali želim s vama podijeliti svoje iskustvo i savjete za uzgajanje i čuvanje nekih vrsta začinskog bilja koje uspijevaju kod nas.  Bosiljak krupnog lista obavezno sijem, a sitnolisni kupim u već uzgojenim sadnicama. Bosiljak se lako uzgaja tako da od jedne kartice sjemena dobijem veliki broj sadnica, koje rasadim u nekoliko saksija. Sadim ga u saksije, jer je on jednogodišnja biljka, te mi slabo uspijeva u vanjskom vrtu. Ne voli direkno sunce. Saksije stavim s vanjske strane prozora i svakodnevno ga koristimo u hrani. Dodajem

Ovo mi je četvrti put da putujem u Jordan. Imamo rodbinu u Jordanu, pošto je otac mog Tarika Jordanac, Palestinac porijeklom. Mama mu je Bosanka, ali i ona živi u Jordanu više od 30 godina.   Ovaj put smo išli jer se ženio najmlađi djever. Vjenčanje je bilo drugi dan Bajrama tako da smo imali duplo veselje. Došli smo u Jordan uoči Bajrama.  Bajramsko jutro smo proveli svi zajedno. Nakon bajram namaza smo se okupili i doručkovali u porodičnom okruženju.  Tarik ima 4 brata i sestru. Jedan brat i snaha nažalost nisu mogli doći iz Dubaja, a sestra nije na slici. Još jednog brata i snahu smo dočekali kasnije tog dana. Odmah ću opisati vjenčanje, jer je bilo divno. U današnje vrijeme većina svadbi kod njih se ovako odvija. Svadba se održava u iznajmljenoj svadbenoj sali. Mi ukućani sa mladoženjine strane nismo imali nikakvih obaveza. Samo da se sredimo i da dođemo na svadbu.  Maldoženja je s braćom bio u hamamu noć prije svadbe. Tako su proveli momačku večer, dok je mlada isto imala sa svoji