Doktorica s oklagijom

Prije 30 godina rodilil mi jednu mirnu švrću. Da bi umanjili ljubomoru prvog djeteta rekli su da joj ja dam ime. Htjela sam da se zove Emina jer je to bilo ime moje najbolje drugarice. I pomislih stvarno će se tako zvati, kad čujem kasnije zovu je  Nudžejma .  Bila sam razočarana, vrlo. I ljubomorna što moj svijet naginje toj maloj mirnoj Nudžejmi. I jednom mama izađe da nešto uradi, a ja se popnem na stolicu pored bešike i uzmem jastuk da je gušim. Božemeoprsti. Ona sada vrlo r ado prepričava tu priču. A ima još jedna priča koje se ona ne sjeća. Jednom u izbjeglištvu u Poreču, kada smo bili smješteni u kolektivni smještaj hotela Rivijera (čini mi se da je to bilo ime) izašle smo da se kupamo. Sa ostalom djecom se brćkamo po plićaku, pričamo, razabiremo školjke. I kako nas izbjeglice baš i nisu voljeli, desi se neka svađa između Nudžejme i neke malene Hrvatice. Nudžejma (koja tada više nije bila tako mirna kao kad se rodila) je odgurne, jer joj je stala na živac. I hoće ta malena i

Eh, da sam znala prije 8 godina ono što znam sada, znala bih da mogu. I da gotovo sve majke mogu. I da gotovo sve majke imaju probleme s dojenjem. Neke majke imaju veće, neke manje probleme, ali sve majke ih imaju. (Istanbul, Eminonu, čekajući metro) Tada sam bila mlada majka, studentica medicine koja će uskoro slušati petu godinu studija. Dok sam bila trudna položila sam ispit iz pedijatrije. Znači friško položen ispit i moja radost kako ću sve znati oko svoje bebe. I onda, rodila se naša djevojčica. Bila je vrlo mala, spremna na dojenje. Ali, šta tada? Milion vrlo praktičnih pitanja bez odgovora!! Pitala sam se kako ja to ne znam? Zar sam preskočila to poglavlje kada sam učila ispit iz pedijatrije (i ostalih predmeta)? Kako sam ga mogla položiti ako ne znam skoro ništa o jednom tako važnom životnom procesu za majku i dijete? Šta da nisam studirala medicinu, kako bih tek onda bila izgubljena? Kome se uopće javiti za pomoć? Šta je sa mnom kao majkom, kako to da imam problema s