Doktorica s oklagijom

Oklagija je bila na zasluženom odmoru. A Boga mi i ja. Zato i nema tekstova o zdravoj ishrani. Malo ću pisati o Bosni (da se Hercegovci ne bi ljutili, napominjem da Hercegovinu podrazumijevam, samo mi je predugo svaki put pisati Bosna i Hercegovina J ). Ne znam odakle da počnem i gdje da završim. Bosna je lijepa kuda god da kreneš. Zato, neću puno pisati. Slike će same reći. Samo ću spomenuti ove divote, a na vama je da istražujete dalje.  Nakon posjete porodici u Glamoču i kratkog odmora kod kuće, provozali smo se po Hercegovini i obišli nekoliko lijepih mjesta. Prvo smo otišli da vidimo eko-selo „Raj u raju“, u blizini Konjica. Minijaturna predstava tradicionalne bajke, podno Prenja. Prelijepo mjestašce sa mnogim uslugama, a nama je bio dovoljan kratki obilazak i kahva da se zaljubimo u njega. Mostar i Jablanicu smo preskočili jer smo ih već ranije posjetili. Potom smo posjetili vodopad Kravice. Previše južno, sa previše posjetitelja za moj ukus, ali vrijedno pređenog

Bajram daleko od grada…može li se poželjeti ljepši odmor? Kada provedeš dugo vremena u gradu zaista počneš cijeniti čisti seoski zrak. I prirodno okruženje. I domaću hranu, koja miriše i ima ukus prave hrane. Skromno, a prevrijedno. Priroda je dio moga identiteta. Kad se nađem u čistoj prirodi, skoro pa mogu čuti kako se ćelije obnavljaju, baterije se pune. Ponekad poželim da živimo u nekoj kolibi u prirodi, da jedemo ono što nađemo oko sebe i uživamo u životu. Taj san mi jedno kvari pomisao da se baš i ne slažem sa insektima i gmizavcima. Onda se zadovoljim povremenim odlaskom na regeneraciju u prirodu J .   Krenuli smo u sred dana, tri sata popodne, preko 30 stepeni, sve gori. Kako smo zalazili dublje u Bosnu, temperature se smanjivala, a krajolici su bivali sve ljepši, iako sve goliji kako smo se približavali Hercegovini. Ušavši na Kupreško polje, ugledali smo bezbroj bala sijena, lijep prizor. Jednio mi je bilo žao što smo žurili da na iftar stignemo u Glamoč, pa su ovi lij