Doktorica s oklagijom

Ove godine sam se zainatila da napravim pristojnu zimnicu. Nikako ne volim, a gotovo da i ne znam, kuhati bez povrća. Zato zima zna biti nezgodan period za moje kulinarske sposobnosti. Prvo sam malo istražila da pronađem povrće koje je ili organsko ili najpribližnije tome. Namjerno ću vam ovdje i preporučiti ljude od kojih sam naručivala povrće, voće, pekmez i ostale potrepštine za zimu, jer često i dobivam pitanje: gdje nabaviti organsku hranu. Međutim, u današnjem vremenu vam niko ništa ne može garantovati, tako da ja idem na tu opciju da dobijem što više koristi uz što manju štetu. Organizam je podešen tako da se može boriti sa mnogim otrovima, ali se puno efikasnije bori ako je tih otrova manje. Uvijek sam imala taj racionalni pristup ishrani. Ako nema organskog, ima barem ono što je upola manje štetno od konvencionalnog. Nemanje organske hrane vas ne treba odvratiti od korištenja povrća, voća, mesa. Uopće ne želim potcijeniti organsku proizvodnju, nego želim racionalizirati ono...

Pitate li se šta oklagija radi ovih dana? Ma ništa vala. Ali zato se doktorica sprema za zimnicu. Pravo je vrijeme da pronađem zdravo (čak i ako nije 100 % organsko) voće i povrće i ostavim ga za one dane kada ga neće biti osim ako je uvezeno preko brda i dolina. Zato sam bila u potrazi i odlučila spremiti hapice za mog malenog Temima, koji će tek za nekih mjesec-dva početi jesti hapice. Našla sam sve male tegle sa ispravnim poklopcima koje imam. Možete i kupiti nove (što je bolje). Stavila sam ih u mašinu za suđe na najjaču temperaturu, skupa s poklopcima. Naručila sam povrće iz Korpa zdravlja . Sve oprala, odvojila neiskoristive dijelove. Nemojte žaliti da bacite sve oštećene dijelove povrća (ili to odvojite pa na neki drugi način iskoristite), povrće koje konzervirate uvijek treba da bude potpuno zdravo. Kuhala sam svako povrće odvojeno, blendala ga odvojeno i na kraju miksala po želji. To znači i više prljavog suđa i utrnjene tabane, a leđa više i ne osjećate. Tegle s...

Imam jednu drugaricu. Naumpade mi danas da je mogu zvati pacemaker. Ona pokreće stvari. Dobre stvari. Ponekad me to iznervira, jer pokrene nešto i prepusti drugima da rade, ali to pacemaker i radi, zar ne!? (Zagooglajte pacemaker :) Dakle, ta moja drugarica (u daljem tekstu M.B.) je puna ideja, koje redovno prosljeđuje drugima, koji bi mogli da ih sprovedu u djelo. A danas je uradila nešto odlično. Povezala je dvadesetak žena, pozvala ih, okupila na jednom mjestu, upoznala ih međusobno, počastila. I to kakvih žena! Pravo brdo potencijala! Dobar povod je bio Bajram. Rekla mi je da želi da organizuje bajramsku zabavu za žene. Ovo je bila njena pozivnica (skraćeno): "Želim da vas pozovem na jedan damski, veseli, antistres, zdravi bajramski party. Kad: 7/7/2016 U koliko: 18:00 do 20:00 Gdje: XXX Uslovi: 1. dolazak obavezan 2. dobro raspolozenje 3. pripremiti bajramski poklon 4. bez muževa i djece i kucnih ljubimaca" Napominjem kako svaka od nas, koje smo došle na druženje, i...

Naša ćerkica ove godine puni sedam godina. Odlučila je da posti nekoliko dana kako bi osjetila sve radosti ramazana. Iako nisam bila sigurna da je to najbolja ideja zbog dužine dana, nisam baš imala pravo glasa. Ona je to odlučila i nema šanse da bude drugačije. Naravno, bila je tu i mogućnost našivanja. Iskoristila ju je, ali je ipak ispostila cijelih pet dana do sada. Pošto je tako, mi smo je odlučili podržati i učiniti te dane posta što svrsishodnijim. Glad nije bila nikakav problem, taj segment nam je bio najlakši. Ona je glad shvatila kao blagodat, jer je osjetila kako je ljudima koji inače nemaju šta jesti. Na ulici je nemoguće proći pored prosijaka, a da ona ne insistira da mu damo nešto, da sebi kupi jesti. Još jedna velika stvar koju je naučila je da ramazanske radosti treba dijeliti, da treba dijeliti sa svojom porodicom, prijateljima, komšijama. Ne samo dijeliti materijalno, nego i sreću, blagodati, pa i tužne trenutke. Da bismo podstakli te njene lijepe namjere i djela,...

Izlet u mjesto strašnog naziva je bio sve, ali ne strašan. Opijena čistim zrakom, prirodom i lijepim druženjem, odmah sam sjela pisati, dok je mozak bistar i dok nije krenula nova radna sedmica.  Grupa nas smo se organizovali i ovaj put smo odlučili otići na neko novo lijepo mjesto u našoj predivnoj BiH.  Negdje nekad sam naletjela na stranicu Vukov Konak. Nazvala, naručila hranu, dogovorila dolazak iako ne znam gdje idemo, otišli i oduševili se.  Priča porodice koja je napravila ovo divno mjesto je vrlo interesantna. O njima možete čitati ovdje . Osim Jasmina i Nepu, upoznali smo jednog momka iz USA, jednog iz Slovenije i djevojku iz Finske, koji su u potrazi za ljepotama raznih zemalja i borave i volontiraju u Vukovom Konaku. Sa nama je bila nova prijateljica iz Malezije, tako da smo imali internacionalno druženje. Prijateljic iz Malezije, Wardah, piše svoju drugu knjigu i putuje po svijetu u potrazi za inspiracijom. Kaže da joj je ovo najljepši Bajram koji je...