Karamel šnite s hurmama

Znate li šta je "zalom"? 

Moram podijeliti s vama neke sitnice koje su mi popravile jedan tmurni dan, a pretpostavljate da su vezane za ishranu, čim o tome čitate u blogu doktorice s oklagijom J

Imam jednu grupu drugarica koje su fantastične osobe i jako ih volim, a bezbeli vole i one me. Povremeno napravimo sijelo kod neke od nas. To naše sijelo se zove „zalom“. I onda danima sumiramo utiske. Prije desetak dana je bio red na mene. Zalom je bilo za poželjeti, ponajviše zbog društva. Pa evo, skoro pola mjeseca nakon zaloma, ja još sumiram utiske J.  

Kao prvo, dobila sam odlične poklone. Baš po mojoj mjeri. Svi pokloni se odnose na jedan moj hobi, (koji je ujedno i dio moje profesije): zdravu ishranu.

Dakle, pokloni su sljedeći: kecelja sa ispisanim nazivom “doktorica sa oklagijom”, prekrasne saksijice za začine, posebna zelena saksija sa ručno iscrtanim ornamentima, prelijep buket ruža i vatrostalna tepsija. U svakom poklonu je spojeno ugodno s korisnim, a takve poklone najviše volim.

Naravno, pokloni su odmah isprobani. Saksijice za začine su fazonirane jednim dijelom na koji se može pisati kredom. Super stvar. Odavno tražim takvo nešto. Posadila sam bosiljak, origano i drvo karija (curry-tree). Ovo drvce sam dobila od drugarice koja nije bila na zalomu, ali je zaslužila da je spomenem u ovim recima. Ona je to drvo donijela iz Malezije i listiće koristi u svakodnevnoj kuhinji. Kada smo bili kod njih na ručku probala sam jedno jelo sa ovim listićima i oduševila se ukusom, a i izgledom hrane. I naravno, obećala mi je drvce koje vidite na slici. Inače, jako volim svježe začine i uzgajam ih i koristim u svakodnevnoj ishrani. Daju posebnu čar svakom jelu.

Zaslužile smo i da se fino počastimo. A kakav bi to zalom bio da se nešto ne prizalogaji? Nije večera, ali smo uživale. Pravila sam kanapee, svakome po njegovom načinu ishrane. Koristila sam sljedeće sastojke: piletina sa susamom (pečena u rerni), namaz od humusa, sir, paradajz, krastavac, rotkvica, bosiljak, peršun. Te sastojke sam kombinovala i stavljala na kriške francuske vekne. Za vegetarijance, umjesto mesa, tu je bio sir. Naravno, vi možete praviti razne kombinacije i koristiti sastojke po želji.

Za one koji ne podnose bijelo brašno napravila sam kukuruzice (u obliku mafina), koje sam prepolovila da ne budu debele i stavila kao osnovu kanapea.

Ovako je to izgledalo:

Uz to smo se osvježile limunadom sa svježim đumbirom i mentom, a posebno za tu priliku pripremila sam dizajnirani led :)

 

Ovakav led je vrlo lako napraviti. U modele za led stavite listiće mente, majčine dušice,melise, bobičastog voća i sl., polijete vodom i zaledite. Led je lakše izvaditi ako su kalupi silikonski. Kako se led topi, u čaši ostanu biljke iz leda, koje se, naravno, mogu pojesti.

Uz kahvicu i čaj, servirali smo kolač. Ovaj kolač se baš i ne može svrstati u zdravu ishranu, ali ako ga jedete u malim količinama neće vam naškoditi. Ispod čokolade se krije krema od karamela, banane i maline.

Uz kahvu je pala i dobra igra, koju nažalost nismo stigle završiti zbog nedostatka vremena. Igra je odlična za mozganje, toplo preporučujem. Mislim da je to postala službena igra svih budućih zaloma.

I posljednje, ali ne i manje važno, zalom su upotpunile moje sestre i dvije najbolje drugarice. Za pripremu zalomskog ugođaja je pogotovo zaslužna moja mlađa sestrica i moja draga drugarica-kolegica-sestra. One ne spadaju u ovu grupicu od desetak drugarica s početka priče (zalom-raju), ali zalom kod mene nije mogao proći bez njih. I još da spomenem da su na sijelu bila i djeca. To mi je posebno drago, jer je jedino to bio način da se svi skupimo u isto vrijeme na istom mjestu. Djeca su jela zdravu picu. Koliko sam mogla vidjeti po skoro praznom tanjiru, svidjela im se :).

Raja iz ove priče će se prepoznati, a svima preporučujem da iskoristite ideje kada skupite svoju raju J.