I ja sam Veca

Ovaj čovjek ima 123 kg. 

Prvo što ćete pomisliti je kako je o sebi dozvolio, koliki je, on ništa na sebe ne pazi, sigurno vodi neuredan život, bla bla...

Da, tako najčešće pomislimo o gojaznim ljudima, jer gledamo očima, a tumačimo na osnovu stečenog znanja i iskustva. Vaše razmišljanje je možda takvo da su gojazni ljudi teški ljenjivci, da nisu sposobni ni za šta. Moje iskustvo, a puno radim sa gojaznim ljudima, je da su gojazni ljudi isti kao i ostali. Šta im se onda desilo, zašto su toliki? Desio im se život, desilo se da nisu posložili prioritete, da su imali probleme veće od svojih kilograma, desio se neki smrtni slučaj, neki otkaz, bolest, neki razvod, neki studij, neki težak posao, nerazumijeavnja i nezainteresovanost drugih da pomognu. Dešava se život! Jesu li to opravdanja ili razlozi? Svako će sam znati ako sjede i preispita se.
Neki od njih će uspjeti izaći iz začaranog kruga zato što se nađe neko ili nešto što će ga dobro motivisati, neki će postaviti ciljeve i uspjeti, neki neće. Isto kao i ljudi koji nisu gojazni, ali imaju druge ciljeve. Uspjeće ili neće uspjeti, jer svi mogu imati razloge i opravdanja.

Ovaj čovjek ima 147 kg. To je isti onaj s prve fotografije. Ova fotografija je nastala prije nego što je odlučio da će napraviti promjenu.

Šta želim reći? On je uspio jer je odlučio da će se promijeniti i to ne samo fizički. Prestao je pušiti i piti, počeo je trčati. Nekoliko mjeseci je to trčanje bilo obično hodanje, pa onda malo brže hodanje, pa trčkaranje. Sada trči 10 kilometara za oko sat vremena. Najredovniji je na treninzima. Priprema se za polumaraton i za maraton. Je li to mogao zamisliti? Nije mogao ni sanjati, ali dobra motivacija grupe Trčanje i to i njegova upornost su ga pogurali da uspije. I uspijevaće on još mnogo toga. 

Sada se vratite na početak priče i cifru koju ste vidjeli na početku: 123 kg. Nije više tako grozno, jer je cifra od 147 kg puno veća. I ako vaša vaga pokazuje trocifren broj, samo joj recite "Mrš! Vidjećeš ti!"
On uvijek kaže: "Kad može Veca - može svako!".

A nećete vjerovati, Veca nije išao ni na kakve dijete, nikakve praškove nije pio, nije bio na liposukciji, nije padao i posustajao zbog neuspijeha u ishrani. Samo je izbacio nekoliko loših izbora iz hrane i aktivirao se. 

Evo ja imam upola kilograma kao on, ali otprilike imamo iste trkačke uspjehe, nisam ništa sposobnija od njega. Znače li moje i njegove kile išta? Ne znače. Ima ljudi koji imaju idealnu tjelesnu težinu, a jedva se ujutro dignu iz kreveta, piju, puše, ne kreću se, sjede po cijeli dan pred kompjuterom. Isto kao što ima i onih koji su, kao Veca, prekomijerno "teški" ali se mijenju na pravi način.

Ako nisi zadovoljan/zadovoljna onim što vidiš u ogledalu, mijenjaj to. Ali na pravi način. Nemoj koristiti kratkotrajna rješenja, instant napitke, čarobne štapiće i koješta. Mijenjaj se iz temelja, ne zbog odraza u ogledalu ili zbog toga kako će te drugi vidjeti, nego zbog zadovoljstva sobom. Ko šiša ostale, ono što ljudi vide ne zavisi od tebe, nego od njih. Bitno je šta ti misliš i kako se osjećaš! 

Ja sam sretna što sam upoznala Vecu i što mi je još malo otvorio oči o temi "debeli" i "mršavi" i to svakim danom radi i dalje.

Trčanje? Ne mora biti trčanje, niti zumba, niti teretana, niti ples, plivanje, niti išta od toga. Ali treba biti nešto što vas čini sretnim i zadovoljnim, u čemu ćete ustrajati i u čemu nećete sagorjeti. Jer, i to se dešava.

A za one koji su pomislili ono s početka priče, imam jedan prijedlog. Kada drugi put vidite osobu o kojoj pomislite nešto loše, možda biste se i vi i ta osoba jako dobro osjećali kada biste joj predložili da dođete na neki trening s Vecom, da odete na običnu kafu, pa makar bila sa šećerom i popričate, da budete motivacija za promjenu kod takve osobe. Budite inspiracija, a ne obična tračara i demotivacija!
Vecu možete naći na Transform into action.