Emelina borba



Danas razmišljam o Emeli. Znaš li ko je Emela?

Ovih dana nekoliko medijskih kuća podijelilo je priču o Emelinoj borbi. Namjerno nisam htjela podijeliti njihove objave, nego sam htjela sjesti i prenijeti svoje razmišljanje. Htjela sam potrošiti sat vremena svoga života i dati svoju podršku ovoj mladoj ženi. 

Naime, Emela se već 10 godina sama bori za svoje pravo da nosi hidžab na svom radnom mjestu. Bori se legalnim sredstvima, u državi u kojoj živi, koju voli. U državi, u kojoj se stalno priča da smo multiovo-multiono demokratsko društvo. U toku te borbe doživljavala je degradaciju na više načina. I dalje je doživljava. 

Da nas podsjetim, živimo u 21. vijeku. U vijeku u kojem smo mislili da ćemo voziti leteće automobile. A evo, jedna žena, jedno ljudsko biće, mora se boriti za osnovna ljudska i vjerska prava, prava koja su joj zagarantovana zakonom zemlje u kojoj živi. Ja sam sigurna da će Emela uspjeti u ovoj borbi. Znam da je borba teška, ali sve borbe, koje su vrijedne, su teške. I ne može ih svako izboriti. Zato, svaka žena koja se bori kao Emela, za mene je HEROINA. U rangu s nanom Fatom.

Ona se ne bori samo za sebe. Bori se za svaku ženu koja će ikad pomisliti da bude u vojsci s maramom. Za svaku ženu koja želi bilo gdje da bude bilo šta. Bori se za to da žena bude ta koja će sebi kreirati život i karijeru kako ona želi, ako želi. U stvari, Emela se bori za ljudska prava. Bori se protiv diskriminacije. Znači, ne bori se samo za žene. Bori se i za muškarce koji će možda nekad po sličnom osnovu biti diskiminirani. Bori se za buduće naraštaje. Za našu djecu. I žensku i mušku. Bori se za sve nas. Nikako nije u redu da te bitke bije sama. 

U obrazloženju zašto Emela ne smije nositi maramu u vojsci, stoji da bi “marama narušila međuljudske odnose u Oružanim snagama i ugrozila njihovo funkcioniranje”. Je li to znači da ni jedna pokrivena žena nigdje ne treba raditi, jer bi njena marama narušila međuljudske odnose? Je li ja, kao doktorica, ne trebam nositi maramu jer ću imati kolegice/e i pacijentice/e koji nisu iste vjere, pa će možda pomisliti da ih ne mogu adekvatno liječiti, pa će međuljudski odnosi biti narušeni? Otkud to da, baš u oružanim snagama, trpe međuljudski odnosi ako, jedna Emela s maramom na glavi, radi svoj posao? 

Marama sama za sebe teško da može išta narušiti. Ali evo recimo da Emela skine maramu, bi li onda sve bilo kao u bajci? Ljudski odnosi u Oružanim snagama bi bili nepokolebljivi, iz česme bi im teklo med i mlijeko, a na sve strane bi im ruže cvjetale? Da nema Emeline marame i Emela bi bila podobna, mogla bi napredovati, ne bi bila prebacivana na manje bitna radna mjesta, bila bi dobar podoficir? I sve njene kolege muškarci bi je poštovali i smatrali bi je jednakom po činu i sposobnostima? Samo eto da nema te nesretne marame!

Ako ćemo po ovome, i to što je žensko moglo bi narušiti međuljudske odnose. Možda bi mrdnula guz..om pred nekim dasom, koji smatra da mu je cijeli svijet podređen. Pa bi je možda i po tom osnovu trebali diskriminirati. Jer trebaju se međuljudski odnosi održati, pa bolje da ona, kao žensko, a pogotovo kao pokriveno žensko, preventivno ne bude tu! Bolje da se međuljudski odnosi ne stavljaju na kušnju zbog par žena ili samo zbog jedne pokrivne žene! Šta će Oružanim snagama taj belaj?! 

Gdje je ona tolerancija za kojom svi čeznutljivo pričamo? Je li rezervisana samo za one koji su jednaki, a za one koji su drugačiji ne vrijedi? Šta je onda uopće tolerancija? 

Drugo obrazloženje je da se po internom pravilniku Oružanih snaga ne smije nositi civilni dio odjeće na radnom mjestu. Pa to je bar lako riješiti. Imate jednu Emelu, sašijte joj nekoliko marama i uvrstite ih u službenu odjeću. Nije to neki trošak, a skinućete sa sebe etiketu diskriminatora. Bićete neko ko se bori za svoje  zaposlenice/ke, a ne neko ko ih diskiminira. Pa ne biste bili ni prvi u svijetu koji su doprinijeli poboljšanju kvaliteta života na radnom mjestu uvrstivši takve odjevne predmete u službenu odoru. Ako može U.S. Army, što ne bi moglo kod nas? Nemojte samo reći da oni mogu jer to je Amerika, da kod nas imamo zamršene odnose zbog multinacionalnog i multireligijskog karaktera društva. Američko društvo čini više vjera i nacija nego ijedno društvo na svijetu, pa se sasvim dobro nose s tim. I nije Amerika jedina.

Na kraju krajeva, ako je neko profesionalac, školovan je i dobro radi bilo koji posao, zar jedan komad platna igra neku ulogu u tome? Shvatite da pamet, iskustvo, kompetencije, sposobnost za obavljanje nekog posla nije na glavi, u vidu jedne marame, nego u glavi!

Prenijeću u cjelosti jedan Emelin status koji je napisala prije jedne sudske presude:

"Volim te lijepa moja odoro, lijepa moja zastavo, lijepa moja Bosno, suditi može samo Jedan i samo On je Pravedan istinski. Šta god da se desi sutra na sudu, želim da se zna da se ja ne borim protiv države, protiv ustava, protiv sistema. Ja se borim za svoje ljudsko i vjersko pravo i pravo svake građanke muslimanke koje pojedinci pokušavaju da nam uskrate. Država koju ljudi koji su na funkcijama grade na nepravdi i na prevari, ne može uspjet! Pravda mora biti za sve! Molim Uzvišenog Gospodara da podari meni ono što je hajr za sve nas! Amin. Idemo dalje..."

Kako bi bilo lijepo kada bi te Oružane snage, kao i Sud, vidjeli koliko Emela, u stvari, radi u njihovu korist. Radi na poboljšanju ovoga našeg društva, bori se da se poštuje zakon, da se iskorijeni diskriminacija, radi na širenju tolerancije. Bori se patriotski, voleći ovu zemlju i njene Oružane snage i želeći da budemo makar približno kao druga demokratska društva. 

Nadam se da se ne bori s vjetrenjačama i da će njena borba biti od velike koristi za naše društvo. 

Ako ne znaš ko je, pročitaj o Emeli Mujanović Kapidžija i zapamti to ime. 

Primjedbe

Popularni postovi