Utjecaj noćnog rada na zdravlje

Kao što sam najavila, pisaću o rezultatima svog istraživanja o utjecaju noćnog rada na zdravlje. Naravno, neću vas zamarati statistikom i detaljima, ali ću vam pokazati suštinu zaključaka.

U radu su uspoređeni ispitani parametri između zaposlenika ZHMPKS koji rade noćne smjene (ispitivana skupina) i zaposlenika u drugim zdravstvenim ustanovama (kontrolna skupina), koji ne rade noćne smjene. 

Konkretno, ispitan je UTJECAJ NOĆNOG RADA NA PREHRAMBENE I ŽIVOTNE NAVIKE I ZDRAVLJE ZAPOSLENIKA ZAVODA ZA HITNU MEDICINSKU POMOĆ KANTONA SARAJEVO.

Naime, mnoge svjetske studije pokazuju kako smjenski zaposlenici imaju mnoge zdravstvene probleme, poremećene prehrambene i životne navike zbog poremećaja cirkadijalnih ritmova (ritmovi u tijelu koji se odvijaju po principu 24-satnih promjena, kao što su ritam spavanje-budnost). Kod zaposlenika koji rade noćne smjene zapaženo je da imaju veću incidencu pojave srčanih i moždanih udara, povišenog pritiska, šećerne bolesti, karcinoma dojke i reproduktivnih organa, gojaznosti, probavnih tegoba, poremećaja rada štitnjače, poremećaja spavanja, psiholoških problema i drugih zdravstvenih tegoba. Kada se radi o životnim navikama, zaposlenici u noćnim smjenama, imali su veću incidencu pušenja, konzumiranja alkohola, manje fizičke aktivnosti, lošije navike u ishrani itd.  

Zaključci mog magistarskog rada su sljedeći:

• Općenito gledajući, postoji utjecaj noćnog rada na zdravstveno stanje, životne i prehrambene navike u pojedinim segmentima. Ipak, s obzirom na rezultate raznih svjetskih studija, bilo je za očekivati da će taj utjecaj biti veći i da će biti prisutan u svim ispitivanim segmentima, s obzirom na proučena istraživanja u svijetu i kod nas.

• Više uposlenika ZHMP navode da imaju bolesti/ zdravstvene probleme u odnosu na kontrolnu skupinu.

• Kada se radi o pojedinačnim bolestima/zdravstvenim problemima, nalazi zavise od bolesti ponuđene u upitniku. Gledano pojedinačno, ispitivana skupina imala je više oboljelih od srčanog udara, hipertenzije, hiperlipidemije, karcinoma, poremećaja spavanja i u skupini ostalo. Ostala oboljenja prisutnija su u kontrolnoj skupini i to moždani udar, šećerna bolest, poremećaji rada štitnjače, poremećaji probave i psihološki problemi. Ovakvi rezultati nisu očekivani. Očekivano je da ispitivana skupina ima značajno veći broj svih oboljenja ponuđenih u upitniku od kontrolne grupe.

• Lijekove za zdravstvene probleme u jednakoj mjeri uzimaju obje skupine.

• Krvni pritisak je kod ispitivane skupine statistički značajno viši u odnosu na kontrolnu skupinu, što je i očekivano. S obzirom na to da je krvni pritisak jedan od vitalnih parametara, ovaj podatak je zabrinjavajući.

• Ne postoji razlika u BMI (Indeks tjelesne mase) između ispitivane i kontrolne skupine, kao što razlika nije značajna ni po pojedinim kategorijama BMI. Međutim, prosječan BMI uposlenika hitne pomoći je 27,05, a kontrolne skupine je 25,94, što ukazuje da su u prosjeku i jedni i drugi u kategoriji prekomjerne tjelesne mase.

• Ne postoje statistički značajne razlike u broju pušača u odnosu na nepušače između ispitivane i kontrolne skupine.

• Razlika je statistički značajna što se tiče konzumiranja alkohola. Više onih koji konzumiraju alkohol ima u ispitivanoj skupini, nego u kontrolnoj skupini.

• Ne postoje statistički značajne razlike u broju onih koji se bave fizičkom aktivnošću u odnosu na to da li su u ispitivanoj ili u kontrolnoj skupini. Također, ne postoji razlika ni u vrsti fizičke aktivnosti, frekvenciji upražnjavanja, niti dužini upražnjavanja navedenih aktivnosti.

• Ispitivana skupina prosječno spava duže od kontrolne, što je interesantan podatak s obzirom na način rada. Na taj način zaposlenici ZHMP pokušavaju nadoknaditi neprospavane noći, iako je jasno da dužina spavanja ne određuje kvalitet sna.

• Razlike u nivou procijenjenog stresa između ispitivane i kontrolne skupine nisu statistički značajne, čime možemo zaključiti da je percipirani nivo stresa i kod jedne i kod druge skupine ujednačen. Ipak, važno je napomenuti to da većina ispitanika procjenjuje svoj nivo stresa na nivou 3, 4 i 5, bez obzira na mjesto zaposlenja, što ukazuje na to da medicinski radnici općenito jesu pod velikim stresom.

• Obje skupine u jednakoj mjeri imaju posebne režime prehrane.

• Uposlenici ZHMP značajno manje od kontrolne skupine svoje obroke pripremaju svaki dan. Značajno više njih obroke ne priprema nikada u odnosu na kontrolnu skupinu. Ovakvi podaci zabrinjavaju, s obzirom na važnost pozitivnih izbora kod pripreme i konzumiranja hrane. S obzirom na radno vrijeme ispitivane grupe, može se reći da bi ono moglo negativno utjecati na pripremanje obroka za posao, za razliku od kontrolne grupe, gdje ispitanici imaju približno ustaljeno radno vrijeme i ne rade noćne smjene.

• Ispitivana skupina ima značajno veću učestalost konzumiranja obroka izvan svoga doma u odnosu na kontrolnu skupinu.

• Kada se radi o dnevnoj frekvenciji obroka, u ispitivanoj skupini ispitanici imaju češće i više dnevnih obroka u odnosu na ispitanike iz kontrolne skupine. S obzirom na to da nije nađena značajna razlika u BMI između ove dvije skupine, ostaje nejasno zašto ispitivana skupina nema veći BMI od kontrolne, iako ima više obroka dnevno. Općenito, gojaznost zdravstvenih radnika nije mogla biti objašnjena kalorijskim unosom. 

• Razlike su statistički značajne između ispitivane i kontrolne skupine u tome koliko često su se izjasnili da imaju svaki od tri glavna obroka. Zaključno, može se reći da uposlenici hitne pomoći imaju redovnije obroke u odnosu na ispitanike iz kontrolne skupine.

• Ne postoje statistički značajne razlike u količini šećera koju svakodnevno dodaju u hranu ili pića.

• Ne postoji značajna razlika u odgovoru konzumiraju li dodatke prehrani.

• Postoji razlika u vrsti dodataka prehrani koje konzumiraju. Kontrolna grupa više konzumira vitamine i kombinaciju vitamina i minerala, dok ispitivana skupina više konzumira dodatke u grupi ostalo.

• Kada je u pitanju učestalost konzumacije pojedinačnih vrsta namirnica, ispitivana skupina više konzumira prerađene žitarice, naročito bijeli hljeb i manje konzumira žitarice s vlaknima za razliku od kontrolne skupine. Također, konzumira manje povrća od kontrolne skupine. Pošto je u ovu skupinu svrstan i krompir, jedino je za tu namirnicu učestalija konzumacija u ispitivanoj skupini. Kad je riječ o voću, ispitivana skupina više konzumira banane, bobičasto voće, jagode i grožđe, trešnje, višnje i ananas, orašaste plodove te lubenicu i dinju, dok suhe šljive i smokve te konzervirano voće više konzumira kontrolna skupina.  Od mahunarki, isptivana skupina više koristi grah, smrznuti grašak i mahune, dok bob i svježi grašak više konzumira kontrolna skupina.  Perad i meso bez kože češće konzumira ispitivana skupina, kao i bijelu i plavu morsku svježu ribu te jaja sa žumanjkom, dok smrznute morske plodove, kao i iznutrice, tunu svježu, crveno meso i  tunu u konzervi češće konzumira kontrolna skupina. Ispitivana skupina više konzumira mlijeko 2,8% mm, tečni i punomasni jogurt, kravlji sir, dok punomasno mlijeko, voćni jogurt i posni sir više konzumira kontrolna skupina. Od masnoća ispitivana skupina ne koristi gotovo nikako margarin, više koriste ulja i majonezu, dok maslac češće korsiti kontrolna skupina. Mliječnu čokoladu, kekse i kolače češće konzumira isptivana skupina, a biskvite kontolna.  Od napitaka ispitivana skupina više koristi tursku kafu, biljni čaj, gazirana pića, svježe cijeđeni sok od voća, mineralnu negaziranu i gaziranu vodu, dok kontrolna skupina više koristi instant kafu, sok od povrća i cedevitu.

Neki od mojih zaključaka se ne slažu sa rezultatima svjetskih studija. Jedno od objašnjenja je to što sam ja istraživanje radila u toku pandemije. Tačnije, podatke od zaposlenika Hitne pomoći uzela sam na početku same pandemije kada njen utjecaj nije mogao imati značaj, a od kontrolne grupe podatke sam skupila godinu i po nakon početka pandemije. Tada je pritisak na sve zdravstvene radnike bio puno veći nego prije pandemije  pa time objašnjavam odstupanje od rezultata svjetskih studija. 

Dobijeni podaci mogu biti polazna tačka za incijativu zapošljavanja stručnih osoba (nutricionista i dijetetičara) u zdravstvenim ustanovama, koje bi vršile eventualnu edukaciju i dijetetske intervencije kod zaposlenika koji rade noću. Također, podaci se mogu iskoristiti i u inicijativi otvaranja prodajnih mjesta sa hranom prilagođenom energetskim i nutritivnim potrebama smjenskih zaposlenika, koji bi se nalazili u blizini zdravstvenih ustanova i koji bi radili 24 sata. Bilo bi korisno pokrenuti i inicijativnu tjelesnog odgoja i motivacije za fizičku aktivnost te za određene aktivnosti koje smjenskim radnicima mogu pomoći u uklanjanju stresa.