Imate li inzulinsku rezistenciju (IR)?

Do prije desetak godina ovaj pojam gotovo da je bio nepoznat. Čak i meni, koja se bavim nutricionizmom još od vremena kada sam studirala medicinu. 
Znači li to da inzulinska rezistencija ranije nije postojala ili to znači da smo sve bolesniji? 


Prvo ću objasniti nekoliko pojmova vezanih za IR, ali nećemo komplikovati sa medicinskom terminologijom kako bi svi mogli shvatiti pojam, uzroke i posljedice IR.

Inzulin je hormon koji luče β ćelije pankreasa (gušterače). Funkcija mu je da država normalne razine glukoze u krvi omogućavanjem unosa glukoze iz krvi u ćeliju. On reguliše metabolizam ugljikohidrata, lipida i proteina i pomaže diobu i rast ćelija. Dakle, iako je poznat po regulaciji glukoze, on ima mnoge bitne uloge u metabolizmu.
Inzulinska rezistencija je stanje u kojem lučenje inzulina u normalnim količinama ne može izazvati efekat, tj. ne može izazvati iskorištavanje glukoze u mišićima i masnom tkivu. IR je najčešća metabolička promjena vezana za gojaznost. 
Kompenzatorna hiperinzulinemija nastaje kada se lučenje β ćelija gušterače poveća kako bi se održao normalan nivo glukoze u krvi, pošto postoji periferna inzulinska rezistencija u mišićima i masnom tkivu.
Metabolički sindrom predstavlja kliničku dijagnostičku cjelinu koja identificira osobe s visokim rizikom u pogledu kardiovaskularnog obolijevanja povezanog s inzulinskom rezistencijom (1).
Sindrom policističnih jajnika (PCOS) je skup simptoma kojeg karakteriziraju jajnici s brojnim folikularnim cistama, poremećaji menstrualnog ciklusa, pojačana dlakavost, gojaznost, akne, poremećena tolerancija glukoze i smanjena otpornost ciljnih organa na inzulin (inzulinska rezistencija). Centralni događaj kod PCOS je hiperinzulinemija. Ne moraju biti prisutni svi ovi simptomi u isto vrijeme (2).

Slikovito objašnjenje - princip ključ-brava

Inzulinsku rezistenciju možemo objasniti jednostavnim rječnikom, gotovo slikovito. 
Inzulin je ključ koji otključava vrata na ćeliji i pušta glukozu da uđe u ćeliju i kako bi stvarala energiju. Jedan ključ otvara jedna vrata i u normalnim uslovima ona se otvaraju bez problema, glukoza ulazi u ćeliju i sve funkcioniše kako treba. 
Kada postoji IR, neke od brava na vratima su zahrđale, a one preostale se otvaraju i proizvodi se energija, ali smanjenim kapacitetom. Pošto to nije dovoljno, inzulin se i dalje luči da bi došlo do stvaranja dovoljne količine energije, ali brave su zahrđale pa i dalje nema otvaranja. To je stanje hiperinzulinemije, kada ima mnogo inzulina ali njegovo pretjerano lučenje nema efekta. Ćelija ne dobija enegiju koju treba, iscrpljuje se, te traži još glukoze za stvaranje energije. Glukoze u krvi ima dovoljno, ali zahrđele brave joj i dalje ne daju da uđe u ćeliju. 
Pri tome višak glukoze, koji nije uspio ući u ćeliju, ide u skladište. Dakle, energija se skladišti prije nego što smo je uspjeli iskoristiti, a to ćeliju ostavlja gladnom. Odnosno ostavlja nas gladnim, iako jedemo čak i previše.


Ako se ovakvo stanje nastavi duže vrijeme, onda pankreas prestaje da luči inzulin ili ga luči nedovoljno, jer se iscrpi. To stanje se zove Dijabetes tip 2, a on je povezan sa velikim kardiovaskularnim rizikom. Tu leži prava opasnost od IR.
Dobra vijest je da je IR reverzibilno stanje. U stvari, ona nam je signal da moramo nešto promijeniti kako se ne bismo doveli do stanja kada više nema povratka. 

Šta ovo sve praktično znači? 

Osobe sa IR ispočetka ne moraju osjećati nikakve simptome. Kako problem napreduje, ćelije su sve manje osjetljive na inzulin (postaju sve rezistentnije, otpornije), te se ljavljaju sljedeći simptomi:
  • umor, malaksalost, bezenergičnost za svakodnevno normalno funkcionisanje (iako je unos hrane dovoljan ili čak pretjeran)
  • debljanje ili nemogućnost mršanja bez obzira na dijetalni režim i pojačanu fizičku aktivnost, naročito abdominalni tip gojaznosti
  • stalna glad
  • tremor (tresu se ruke, noge ili cijelo tijelo) 
  • osjećaj lupanja srca (palpitacije) 
  • pojava akni 
  • može doći do povišenog krvnog pritiska
  • šetajući bolovi u tijelu itd.
Ako je IR u sklopu sindroma policističnih jajnika, simptomi su još brojniji:
  • Poremećaji menstrualnog ciklusa
  • Neplodnost
  • Pojačana dlakavost
  • Hiperpigmentacija najčešće na kožnim pregibima itd.
Prilikom laboratorijskih pretraga pronađe se povišen inzulin u krvi u vremenskom odmaku od par sati, HDL može biti snižen, LDL povišen, trigliceridi i/ili holesterol povišeni. Često je snižen vitamin D. Šećer u krvi najčešće nije izvan granica, naročito kod mlađih osoba, što se često interpretira kao uredan nalaz, iako postoji IR. Danas se za procjenu IR najčešće koristi HOMA metoda. 

Šta možete uraditi da smanjite IR ili da je se riješite?

Više je stvari koje se moraju uzeti u obzir:
- Liječiti simptome nema efekta ako ne djelujete na uzrok. Na primjer liječenje akni kremama nema smisla ako im je uzrok IR. Čak i ako uspijete da ih smanjite, one će se vraćati sve dok postoji IR.
- Mijenjanje životnog stila se pokazalo kao vrlo efikasno u liječenju IR. Tu se najveći fokus stavlja na promjene u prehrani, fizičku aktivnost, prestanak pušenja i redukciju stresa (3). U ovome pacijenti moraju biti uporni, jer stanje koje je vjerovatno nastajalo dugi niz godina, ne može se riješiti u kratkom roku. 
- Medikamentozno liječenje u današnje vrijeme sve više ima smisla. Bitno je naglasiti da ono ima smisla uz mijenjanje životnog stila i umnogome može pomoći u liječenju IR. Ipak, samo za sebe, ne može imati željeni efekat. Dakle, nemojte očekivati da istim načinom sjedilačkog života i loše prehrane, uzimajući lijekove dođete do izlječenje ili da ćete tako prevenirati sve loše ishode uznapredovale IR.
- Ako je IR u sklopu PCOS onda je potrebno dodatno liječenje po preporukama ljekara, pri čemu promjena životnog stila i dalje igra vrlo bitnu ulogu (4).

Zaključak je da je IR alarm, koji nas upozorava da moramo nešto promijeniti. Ako ne promijenimo, moramo se nadati težem ishodu (dijabetes tip 2, moždani udar, srčani udar, hipertenzija, hiperlipidemija, metabolički sindrom - pojedinačno ili udruženo). Dobro je da je to stanje kada se još može djelovati i očekivati pozitivan ishod. 
Tako nam organizam signalizira da bitka još nije izgubljana, ali ako se ne borimo - možemo izgubiti rat!

O prehrani kod IR pišem u idućem članku.  



  1. Wilcox, G. (2005). Insulin and Insulin Resistance. The Clinical Biochemist. Reviews, 26(2), 19–39. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC1204764/
  2. Revised 2003 consensus on diagnostic criteria and long-term health risks related to polycystic ovary syndrome (PCOS). (2004). Human Reproduction, 19(1), 41–47. https://doi.org/10.1093/humrep/deh098
  3. Kelly, G. S. (2000). Insulin resistance: lifestyle and nutritional interventions. Alternative Medicine Review, 5(2), 109–132. https://europepmc.org/article/med/10767668
  4. Taylor, A. E. (2000). INSULIN-LOWERING MEDICATIONS IN POLYCYSTIC OVARY SYNDROME. Obstetrics and Gynecology Clinics of North America, 27(3), 583–595. https://doi.org/10.1016/s0889-8545(05)70157-1 
  5. Izvor slika: internet


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Vodič kroz Istanbul

Karamel šnite s hurmama

Ramazanske korpice