Put u Jordan

Ovo mi je četvrti put da putujem u Jordan. Imamo rodbinu u Jordanu, pošto je otac mog Tarika Jordanac, Palestinac porijeklom. Mama mu je Bosanka, ali i ona živi u Jordanu više od 30 godina. 

Ovaj put smo išli jer se ženio najmlađi djever. Vjenčanje je bilo drugi dan Bajrama tako da smo imali duplo veselje. Došli smo u Jordan uoči Bajrama. Bajramsko jutro smo proveli svi zajedno. Nakon bajram namaza smo se okupili i doručkovali u porodičnom okruženju. 

Tarik ima 4 brata i sestru. Jedan brat i snaha nažalost nisu mogli doći iz Dubaja, a sestra nije na slici. Još jednog brata i snahu smo dočekali kasnije tog dana.





Odmah ću opisati vjenčanje, jer je bilo divno. U današnje vrijeme većina svadbi kod njih se ovako odvija.


Svadba se održava u iznajmljenoj svadbenoj sali. Mi ukućani sa mladoženjine strane nismo imali nikakvih obaveza. Samo da se sredimo i da dođemo na svadbu. 





Maldoženja je s braćom bio u hamamu noć prije svadbe. Tako su proveli momačku večer, dok je mlada isto imala sa svojim drugaricama.


Kakvo je to olakšanje! Kada se sjetim samo koliko uzdurme obje porodice imaju na vjenčanjima kod nas! Ovo je bilo pravo olakšanje. Sam formalni dio vjenčanja obavlja se dosta prije svadbe, tako da sada toga nije bilo. 

Svadba se odvija u sali sa odvojem ženskim i muškim dijelom. Kada mladenci dolaze pred salu, dočekuju ih članovi “benda” koji sviraju i uzvikuju (pjevaju) dobrodošlicu. To se zove zaffah. Zajedno s njima svi gosti dočekuju mladence ispred sale i učestvuju u tom veselom dočeku. 





Odatle žene idu u žensku salu, muškarci u mušku. Kada se svi smjeste, mladenci ulaze u žensku salu i otplešu par plesova, te načnu tortu. Mladoženja ide kod muškaraca gdje oni plešu i vesele se. Tada se žene otkriju, te se vesele, plešu, pjevaju. Pošto su većina žena pokrivene, ovako se mogu opustiti i otkriti. 

Pred kraj se najavi ulazak mladine, pa mladoženjine porodice, te oni ulaze i čestitaju. Svi čestitaju, slikaju se i vesele još neko vrijeme. Za vrijeme čestitanja porodice daruju mladu.

Sve vrijeme atmosfera je vrlo vesela. Plešu se tradicionalni plesovi, moderni, svadbeni, razni.  Tu se služi samo torta i piće. 

Lijepo je vidjeti i doživjeti drugačije običaje. 

Pošto smo ispratili mladence, mogli smo se opustiti jer je sve prošlo u najboljem redu.






To što na slikama ne vidite kako žene plešu, ne znači da ne plešemo. To samo znači da ne postavljam slike žena kada se vesele, pošto se obično tada otkriju i baš uživaju. Poštujem privatnost i želje takvog običaja, pa zato ne stavljam slike.


Narednih par dana smo se družili i napravili nekoliko zanimljivih izleta.

Sa Tarikovom braćom i snahama smo obišli mjesto Hamma, koje je jedno od mjesta na najnižoj nadmorskoj visini na svijetu. 

Nalazi se na granici s Palestinom. Tu se nalaze izvori ljekovite vode, sa bazenima i malim odmaralištem. Cijelo mjesto je bogato zelenilom. Puno je plantaža citrusa, banana, raznog cvijeća, mnogih vrsta voća i povrća. Na samoj granici sa Palestinom nalazi se rijeka Jermuk. Ako ste čitali historiju Poslanikovog života, sjetićete se bitke na Jermuku. Ta bitka je održana upravo na ovom području.






Ovo područje je inače čuvano od strane jordanske vojske, kako ne bi došlo do nereda i napada na izraelsku granicu, jer bi to moglo izazvati velike probleme. Kao što vidite, pišem palestinska/izraelska granica, jer je to područje danas područje Izraela, što je u bližoj historiji bila Palestina.


Zatim smo obišli dvije brane koje su, također, privlačne posjetiteljima, jer je i oko njih podneblje nešto hladnije i područje je zelenije u odnosu na suha područja.




Cijelim putem možete vidjeti plantaže maslina. Za mene je to prava atrakcija. Posebno sam uživala jer je trenutno maslina u cvatu. Pomislila sam da imam veliku privilegiju vidjeti behar masline. I cvat kaktusa mi je bio atrakcija.



Irbid je zanimljiv grad. Udaljen je oko sat vremena od Amana. U Irbidu uvijek kupimo poklone za porodicu u BiH. Zadnji dan smo planirali kupiti poklone, ali smo zaboravili da je petkom kod njih vikend. Bila sam šokirana mirnim ulicama, jer nikad nisam hodala ulicama neradnim danom. Uvijek smo išli u grad radnim danima, kada smo se jedva probijali ulicama zbog gužve. Inače je grad živ do kasno navečer, a ujutro rano ništa nije otvoreno. Naročito za vrijeme Ramazana.


Do podne nije radila gotovo ni jedna prodavnica, tako da smo grad mogli vidjeti kada je miran. Razočaralo me smeće po ulicama. Iako se komunalne službe trude da to očiste, vrlo teško stižu. Poslije podne sve je ipak malo živnulo pa smo našli poklone koje smo tražili. 

Otišli smo na pijacu na kojoj je toliko zelenila da bih ja tu mogla živjeti. Stolovi su puni velikih svežnjeva mente, peršuna, zelene salate, svih vrsta povrća i voća. Sve je vrlo živahno, prodavači se nadvikuju dajući do znanja da je baš kod njih najbolji krastavac, foul (bob) ili jagode. 




Jedan dan smo proveli u Amanu, glavnom gradu Jordana. Aman je moderniji grad, koji ima stara područja iz rimskog doba. Mi smo ovaj put obišli Rimski teatar i muzej.





Doručkovali smo falalfel i sve što ide uz njega u, tako kažu, najboljem mjestu za pojesti falafel, restoranu Hashem. Tu je nezamisliva gužva. Mjesto dobijete tako što gledate ko je pri kraju obroka. Stanete pored stola i čekate da se oslobodi. To je jedini način da dobijete sto. 


Mi smo jeli fatta humus, falafel, foul (bob), salatu i crni čaj. To se jede sa tankim arapskim hljebom. Tako imate cijeli ugođaj. 




Tokom šetnje starim ulicama naišli smo na vrlo lijepu prodavnicu suvenira, gdje se prave personalizirani suveniri s pustinjskim pijeskom. To je originalno jordanski proizvod, koji se sada može naći u mnogim turističkim mjestima. 

Ovu vještinu imaju samo određeni ljudi. Na zidu staklene boce, iznutra, crnom tintom pišu imena po vašoj želji. Ovo se može pisati i pijeskom, ali je tako sporije i teže. Nakon pisanja, dodaje se pijesak u bojama, te se odozgo doda superlijepak da se zapečati. Ovo je divan poklon i ako budete imali priliku, ponesite prijatejima ovakav poklon iz Jordana. Na ovaj način prave se i privjesci za ključeve u vrlo malim bočicama. Mi smo uz pravljenje ovog poklona dobili i cijelu priču o tome kako je nastao ovaj običaj i kako se sve to radi. Hvala ljubaznom čiki koji nam je od ovoga napravio pravi događaj i pustio da snimam cijeli postupak. 



Posjetili smo i najstariju džamiju u Ammanu, džamiju Al Husyni iz 1341. godine.



Tokom dana smo se sreli s prijateljima. Pozvali su nas u retoran Ward. Ako odete u Aman, preporučujem da vam to bude jedna od stanica. Imaju razne internacionalne kuhinje, a mi smo naručili domaća jela napravljena na moderan način. Već od samih predjela bila sam sita, glavno jelo sam samo probala od muža. U stvari bila sam sita još od doručka, ali sam morala probati čarolije. Hrana je vrlo ukusna, restoran prostran i predivno uređen, a usluga nezamislivo ljubazna. 





Nakon toga su nas odveli na kunefe u slastičarnu Habiba. Kažu da je tu najbolja kunafa. Logično da smo je morali probati. Lično, jela sam i bolju, ali kad lokalci nešto hvale, mora da ima smisa.


Pred kraj dana, posjetili smo muzej Wild Jordan. Bila sam ranije u ovom muzeju koji je vrlo zanimljiv. Odatle se vide ruševine na vrh brda Jabal Qal’ah iz rimskog perioda. Tu imate prodavnicu suvenira i prirodnih proizvoda, uglavnom sa ljekovitom glinom sa Crnog Mora i maslinovim uljem, restorane, vidikovac. 




Prošetali smo kroz Rainbow Street, a tu se nalazi poznata prodavnica falafela, Al Quds. To smo probali u ranijim posjetama Amanu, pa smo ovaj put preskočili. 




I koliko god mi je sve ovo bilo poznato od ranije, ipak sam opet uživala u posjeti Jordanu. Ovaj put smo preskočili poznate turističke destinacije kao što je Petra, Aqaba, Wadi Rum, jer sam ih ranije obišla. Ako budete išli u Jordan, to su mjesta koja ćete sigurno posjetiti. 

Primjedbe

Popularni postovi