Putovanje u Litvaniju

Ako niste među rijetkima koji su već bili u Litvaniji ili znaju nešto o baltičkim zemljama, sigurno ste se zapitali zašto bi neko putovao u Litvaniju. Šta bi moglo biti lijepo u tom putovanju? Zamišljala sam ga otprilike kao ovu sliku.

Taj dio svijeta mi je bio potpuna nepoznanica i nisam imala nikakve želje da saznam više o njemu, a kamoli da tamo odem. I, onda je moj muž došao s viješću da ima poslovni put u Kaunas u Litvaniji. Išla sam s njim ne nadajući se ničemu lijepom. Malo sam proguglala i rekla sebi, ako ne bude ništa za obilaziti, onda ću se barem odmarati. Ne moram ništa ni obilaziti. A onda dolazi iznenađenje. 

Do kraja našeg petodnevnog boravka u Kaunasu bojala sam se da neću stići obići sve što sam htjela. I nisam sve obišla, ali bilo mi je jako lijepo.

Prvi dan smo došli predvečer i smjestili se u apartman. Odmah smo izašli u centar grada da izvidimo situaciju. Glavna šetnica je mjesto puno života. Na više mjesta naći ćete zanimljivu uličnu umjetnost, skulpture, murale, muzeje, teatre. 

Svaki uradak ima neku priču. Na primjer ovo galerija-dvorište je vrlo zanimljivo. 

Umjetnik koji se tu doselio između dva svjetska rata primijetio je da su se ljudi otuđili jedni od drugih. Odlučio je da im život učini ljepšim i da ih pokrene da se druže. Oslikao je i uredio sve dijelove dvorišta, ali je potaknuo stanare da i sami rade isto. Oni su pošli ukrašavati okoliš i družiti se, te su postali prisniji. Na zidu jedne od zgrada nalazi se fotografija sa jednog okupljanja stanara.

Galerija je besplatna, ali morate poštovati kućni red. Ne smijete ulaziti u ulaze zgrade, galamiti, uništavati. Dok sam obilazila galeriju jedan čovjek je slikao mural. Tu je i prepoznatljivi veliki rozi slon, koji se nalazi i na mapi grada.

Obično ćete naći objašnjenje pored svih znamenitosti, koje je napisano i na Brajevom pismu, kako bi i slijepe i slabovidne osobe mogle pročitati o čemu se radi. U Kaunasu imaju divan intormativni centar za turiste, gdje možete dobiti najrazličitije i jako dobre karte grada.

Posjetili smo botanički park, koji ima 14 hiljada biljih vrsta. Samo ruža ima hiljadu i po vrsta. Tulipani su bili u cvatu.

Obišli smo i kuću leptirova i zabavili se glumeći. Tu su i mnogobrojne vrste kaktusa, majskih ruža, gardenija. 

Većina života u Litvaniji ima veze sa njihovom nezavisnošću, koju su postigli prije 35 godina, kada je došlo do izlaska iz Sovjetskog saveza. Navode da su teškom mukom došli do nezavisnosti, te da im je ona jako bitna. Tri boje na zastavi predstavljaju: zelena - prirodna bogatstva države, crvena - krvavu borbu za nezavisnost i žuta - težnju ka suncu, životu.

Litvanci često spominju period između dva svjetska rata, poslije Drugog svjetskog rata, te period od postizanja nezavisnosti. Nova era je od prije desetak godina, kada je Litvanija ušla u Evropsku uniju. Taj momenat joj je donio procvat u svakom smislu. Često izražavaju svoje neslaganje s Rusijom i pružaju srčanu podršku Ukrajini, jer smatraju da su Rusi okupatori, što su osjetili na svojoj koži. Izbacili su ruski jezik iz škola kako se ne bi širila njihova propaganda. 

Vrlo im je bitno da sačuvaju prošlost i stalo im je do činjenica, ali su usmjereni ka budućnosti i razvoju. Na mnogim mjestima ćete vidjeti stare građevine uklopljene u nove. Tako ćete u modernom tržnom centru Akropolis vidjeti čitave historijske građevine uklopljene u interijer centra.

Ako vas zanima život u Kaunasu u drugom svjetskom ratu, možete pogledati film Ashes in the snow. Mene je podjsetio na naš rat i momenat kada smo vagonima za stoku protjerani sa svojih ognjišta. Također, mali dio serije Cheronbil je sniman u Kaunasu. Inače, ta serija je snimana u Vilniusu, a ne u Rusiji.

Kaunas ima dvije uspinjače, koje su u funkciji i služe uglavnom kao turistička atrakcija. Vožnja traje manje od dvije minute, ali na vrhu vas čeka divan pogled.

Stari grad Kaunasa je vrlo zanimljiv. Nalazi se uz spoj rijeka Neris i Nemunas. Tu je i predivan park sa svim sadržajima za odmor i zabavu. 

Stari grad je pun sadržaja, raznih crkava, tornjeva, zelenila i cvijeća. 

Tu je stara tvrđava, kip viteza, zvijer Kaunasa koja “hrče” (to možete čuti kroz prozor tvrđave) i razni drugi sadržaji.

Na rijeci Nemunas nalazi se otok (ada), gdje sam uživala u cvatu japanskog sakura drveta. Tu je arena Žalgiris, centar sportskih dešavanja. Litvanija je poznata po košarci.

Gradski prevoz je vrlo uređen. Karta košta 1 €. Cijene su općenito duplo veće nego kod nas za svakodnevne stvari koje smo mi kupovali. Na jednom mjestu sam vidjela da parking košta 0,50 €, a tu cijenu parkinga sada vrlo rijetko možete naći kod nas. Ipak, mi smo uživali u šetnjama, prevoz smo koristili samo kad smo imali torbe. Šetnje su prelijepe, jer svuda imate zelenilo, cvijeće, rijeke. 

Vrlo je zanimljivo kako širom grada imate uličnu umjetnost. Tokom svake šetnje otkrićete neku novu sliku na zidovima.

Obišli smo i džamiju, koja nije velika. Inače se trudimo kada odemo u novi grad pronaći gdje klanjalu lokalci i klanjati. Pri tome razgovaramo s ljudima, raspitamo se kako tu žive muslimani, iz kojih dijelova svijeta su i sl. Iako u Litvaniji ima malo musimana, postoji muslimanska tradicija koja potiče od Tatara. 

Inače, Litvanci su većinom katolici. U prošlosti su većinom bili pagani. Paganstvo se kod njih zadržalo najduže u Evropi. I danas postoje paganski znakovi po gradu, a na spoju rijeka Neris i Nemunas nalazi se malo pagansko svetište gdje se mole. 

Kada se radi o hrani, u Litvaniji smo uglavnom bili vegetarijanci, zbog svinjetine koja je uglavnom prisutna u jelima s mesom. To nas je spriječilo da probamo sva njihova tradicionalna jela. Ipak, jedno poznato jelo je njihova hladna supa od cvekle koja se servira s krompirom.

Probali smo i krofne u poznatoj starinskoj pekari, u kojoj vrijeme kao da je stalo, gdje krofne prave po receptu starom 40 godina. Probali smo krofne s kupusom i slatke sa sirom i džemom. Ako ste se zgrozili na ovo s kupusom, moram vam reći da nije loše kako zvuči. Dobro je što u tijesta ne stavljaju svinjsku mast, kao što rade u Italiji i Španiji. 

Inače, možete naći najrazličitije svjetske kuhinje. Na primjer, jeli smo u gruzijskom restoranu kačapuri (nešto kao turski pide), u turskom humus i falafel, u meksičkom vegtarijanske načose  i čurose, u litvanskom supu od cvekle. Japanskih restorana ima mnogo. 

Glavni grad Litvanije je Vilnius, koji je tu titulu preuzeo od Kaunasa. Tu smo bili u dva navrata. Prvi put u sklopu programa na kojem je bio moj muž. Taj dan je bilo vrlo hladno i kišovito. Uopće mi nije bio gušt obilaziti grad. 

Sreća da smo u povratku letjeli iz Vilniusa tako da smo tu proveli jedan dan i ponovo obišli grad. Ovaj put je bilo sunčano i drago mi je da smo uživali u obilasku.

Obišli smo staru tvrđavu s muzejem, gradski park, nekoliko crkava u raznim stilovima gradnje.

U staroj tvrđavi Gediminas nalazi se divan muzej sa čitavom historijom otcjepljena Litvanije, Latvije i Estonije. Te tri države su se udružile da naprave ovaj muzej, jer dijele istu sudbinu.

Vilnius je grad star 700 godina, ali lokalci imaju reći Vilnius - mlad 700 godina.

Ako mislite da je to sve o Vilnijusu, moram vas iznenaditi. U gradu Vilniusu postoji samostalna država Užupis. To je prava turistička atrakcija. Ima neke veze sa prvim aprilom, kada je i dan državnosti Užupisa, ali ostaje nejasno da li je to prava država. Na jednom velikom zidu je ispisan ustav Užupisa na 50 jezika, gdje možete potražiti svoj jezik. Na jezicima naših prostora nije ispisan. 

Jedna od stavki u Ustavu je da svako ima pravo da ljenčari, kao i da mačka ne mora voljeti svog vlasnika, ali da joj on mora obezbijediti sve potrebno za život. Smiješna, ali vrlo zanimljiva država. Grb države je ispružen dlan s krugom u sredini, što simbolizira otvorenost prema drugima.

Litvanski jezik je star oko 5 hiljada godina i pravo je čudo da je preživio pošto je za vrijeme sovjetske okupacije bilo potpuno zabranjeno da se koristi. Vrlo je zanimljiv i težak jezik. Pišu na latinici, a čitaju kako pišu, s tim da imaju neobičnih slova, a neka od njih postoje samo u litvanskom. Često na imena dodaju samoglasnik i slovo S i to zovu litvanizacija. Na primjer Ime Volf bi rekli Volfas. Rijetke su riječi koje liče istima na ostalim jezicima, kao na primjer telefon. Škola se kaže mokykla. Ovo navodim samo da dobijete predstavu koliko je taj jezik jedinstven. A ja sam prije odlaska u Litvaniju mislila da ću ga razumjeti, jer mora da liči na ruski. Kakva zabluda.

U Litvaniji je poznat amber, koji zovu litvanskim zlatom. Možete kupiti suvenire s amberom, kao i predivan nakit.